Dervisa Grabus Colakovic
Ne budi sebican
Zagrli me pod krosnjom jablana,
neka nam lisce pjeva nase pjesme.
oslobodi se a i ja cu tako,
niko nam uskratit nase zelje ne sme.
Neka mi rosa pokapa obraze vrele,
neka mi vjetar pomiluje usne rumene.
Zanesena u zagrljaju tvome,
i trava ce od velike zelje da uvehne.
Zaboravi za sve sto postoji,
ispuni zelje nek srce osjeti.
I ja ih cekam da se ostvare,
a lisce nam nase pjesme pjevati.
Kad se sumrak s pusti ispod jablana,
zazmiri I nemoj racunati vrijeme.
U prkos svemu sto si ispustio,
uvijek si zeljeo da dodjes do mene.
Nasi su dani makar nekada,
I nemoj da nestanu kao morska pjena.
Zabiljezi na dlanu datume vazne,
i makar se sjeti moga imena.
Ne budi sebican iskoristi vrijeme,
Neces da priznas
da
ti je do tog stalo.
Ja sam krhka kao njezna srna,
a'li me nemoj zaliti ni malo.
Autor Dervisa Grabus Colakovic
