Emilija Vasiljević
Dozivanje ptica
Jutro je prozeblim prstima
kuckalo o okno sjećanja.
Sve što bio si
sve što bila sam
sve što bili smo
u jednu pahulju nježnu
u jedan uzdah sneni
u jedan pogled zaneseni
stalo je.
Samo je zrno sjećanja
u čašku cvijeta
ostalo.
Čeka povoljni vjetar,
čeka krilo leptira,
usne medene pčele,
dah nekog poljupca
nježnog -
da se razvijori,
da isklija,
da zapjeva u grlu
ptice,
da jutru prozor
otvori.
Životu život
obznani.
Ema Emilija Vasiljević, Pula-Croatia
***********************
***********************
