Dervisa Grabus Colakovic
Grlih te gladnu
Poniko u tebi kao plavi cvijet,
Mladost
mi bijase lijepa I draga,
Ko nigdje do sada sto je bila,
Ne zamisli nikad da ima ista ljepse od
tebe.
Da sunce kao tvoje ne sija,
Da oblake u tebi mogu svojim
rukama dohvatiti ,
Tako mi se cinilo Bosno moja plemenita.
U tebi odgoji svoje evlade
,
svoje junake,
S kojima se
ponosim tudjim svijetu.
Jer su zapecatili tvoj duh I tvoju
kulturu,
U svojim grudima cuvaju je.
Nikad ne znadoh da ce se tudja zemlja
kititi mojim blagom,
Koje rodi I odgoji u tebi slavnoj I
slobodnoj,
Bosno moja moj ponosu.
Grlih te svojim premrzlim rukama,
Grlih te
gladnu, zednu krvavu i hladnu,
Ruke su mi bile od blata I od krvi.
Ali si bila lijepa i draga,
Nikad ne bijase kao tudja zemlja,
Bosno moja ne prezaljena.
U tebi mi bijase ponekad dusek i jastuk
ledina tvoja,
Ali mi se dusa odmori I nista me ne
nazulja.
Tvoji mi mirisi mirisu cak I sada,ostali
su u meni,
Jer u tudjoj zemlji nista ne mirise na merhamet,
Kao u tebi Bosno moja mirisna.
Nikada me
pcela ne ujede kao
dok sam bila u tvom okrilju ,
Ovdje je nikad I ne vidjeh.
Nikad mi ptica ne zapjeva jutarnju pjesmu,
Dvadeset I kusur godina necu ezan sa
munare.
Tudja
zemlja je lijepa ali je gorka,
Nije slatka kao sto si ti Bosno moja.
Ne zovnu svoju konu na jutarnju kafu,
Kao nekad u tebi I ne isprica joj svoju
tajnu pricu a I ona meni.
Sve se negdje zamrzlo,
Sve cuvam kad ti navratim da ti kazem,
Sabah hajrula Bosno moja prkosna, ponosna
I ne pokoriva.
Da odledim zamrznuto u svojoj dusi,
Ne vidjeh nikad ni konjanika,
Koji ponosno jase sa barjakom u ruci.
I ponosno klice Bosno Bosno,
Sve osluskujem da mi se makar u snu
dogodi,
Da mi se led otopi ,da rijeka poplavi.
Da poplavi sve sto crnilom zagadi ovi svijet,
Sacekaj me da da ti se vratim,
Da te zagrlim tako cistu, toplu I meni
dragu.
Sapranu od krvi I blata,sa suzama majki,
Koje izgubise svoje evlade.
Da jauknem da se gora trese,
Da ti kazem da sam dosla da umrem u tebi,
Prkosnoj I ponosnoj.
Zaklecu svoje evlade ,sto se u tebi rodi
da u tebi i umire,
Bosno moja majko ne prezaljena.
Autor :Dervisa Grabus Colakovic
