Dervisa Grabus Colakovic
Kad tisina progovori
Kad tisina progovori nekad,
Cujes joj glasove sa svih strana,
Jedni su njezni jedni su burni,
Zavisi kakva je u koga rana.
Tiho se valjala I cutala negdje,
U nekim grmu zelenih bodljika,
Postade joj tijesno I hrabro se dize,
Da krene dalje zelja joj je velika.
Ugusena bijase glas joj se ne cu,
Kao u ptice zamrle u letu,
Sve dok ne ozivi I podize glas,
Niko ne primjeti njemu sjetu.
Tisino
teska teret si mnogih ljudi,
Vija se svuda al se ne pojavi,
Zasto bijase tako tiha i mirna,
I tvoj glas nikad ne bi pravi.
Nekome prija tvoja mirnoca,
Neko se kiti u drustvu tvome,
Nemado duse da ti sapnem tiho,
Da tisina puno ne prija svakome.
Autor:Dervisa Grabus Colakovic
***********************
***********************
