Emilija Vasiljević
NE SPUTAVAJ ME
Onda,
kada se nasmijem nebu
travi, i prolazniku,
kad pružim ruke
suncu,
i bagremovima.
Onda,
kada poželim leptira
u letu,
i rasute perle kose
poklonim vjetru.
Kada poželim da se
sa šljivicima ljubim,
jablanovima grlim.
Ne sputavaj me.
Ne ranjavaj.
Ne budi kletve!
Ako poželim pjesmu,
pustit ću ludilo
grla poljem.
Ako poželim pticu,
trčat ću do povečerja
i pokloniti se njezinom
gnijezdu.
Ne sputavaj me!
Kamenom ću se
baciti na vrijeme.
Ostat ću sa bagremovima.
I travom.
Voljet ću se sa
suncem.
I sumracima.
Neukroćena i razbludna.
Bez gospodara i
bez ogrlice!
Sa svitanjima,
i rosom u grudima.
Divljeg sjaja u oku.
I samo jednom laticom
suze …
Ema Emilija Vasiljević, Pula-Croatia
iz zbirke: "blues jednog odrastanja
***********************
***********************
