Dervisa Grabus Colakovic
Nadmasi mrak
Pruzam ti ruku kroz mrak me vodi,
Neka nam iskre ljubavi obasjaju put.
Neka nam mjesec ne broji poljupce,
Neka nam zvijezde tiho sapucu.
Nedaj da nam oduzmu vrijeme,
Vrijeme
koje mi sebicno slijedimo.
Nemoj da te obuzme nesigurnost moja,
Moj stav je ne nadmasiv za uvijek.
Podigni glavu nadmasi mrak,
Spusti mjesec primakni ga pogledom.
Nemoj da nas kradom
izviruje,
Ceznja koja se krije jaca je
od svega.
Brisemo znoj sa svoga cela,
Pogledi se susrecu ali se nedamo.
Nadamo se stazama gdje trava ne raste,
Gdje su je sretni ugazili stopama svojim.
Ne porici nikad ono sto osjecas,
Bolne su lazi I ostaju uspomene.
Nemogu preokrenut sto je u dusu urezano,
Da krv pokapa mjesto suza srecnih.
Autor:Dervisa Grabus Colakovic
***********************
***********************
