UGASLE SU NJENE OČI
Ibrahim Ibrahimovic
Autor :Ibrahim Ibrahimović
Vareš Majdan, Bosna i Hercegovina
UGASLE SU NJENE OČI
Iznenada,
slućajno,
u sred grada,
ugledah je,
par koraka,
od mene.
Ide prema meni,
obrazi rumeni,
kosa crna,
smeđe oči.
Korača ko srna,
prelijepa, mlada,
prvi put
osjetih tada,
da sam manji,
od makova zrna.
Zapitah se,
kako prići,
ljepotici koja
na anđela lići?
Od stida me
rumen oblila,
vidim da se
ona odvojila,
uspio sam
progovorit' tiho:
"Draga curo,
bi li moja bila"!?
Pružila mi ruku,
rekla: "Emina"!
Šetali smo
tako,
oko pola sata,
dadoh joj sat,
i lančić od zlata.
Klela se ona svakoga trena,
klela se tako svaki dan,
da će biti poštena žena,
to joj bješe najveći san.
Doš'o vakat i naše vjenčanje,
želje
ostvarene, moje i njene,
život skladni
počeo je teći,
u ljubavi i beskrajnoj sreći,
čvrsta ljubav
bješe među nama.
Djelili smo i radost i tugu,
nikad nisam poželio drugu.
Za sedam godina,
rodi mi Emina,
dvije kćeri i sina.
Voljela je mnogo čega,
ali život više nije.
Oboli mi moja draga,
prestala je da se smije.
Ali jedne crne noći,
baš na četrdesetu
godišnjicu,
odvezoh je u bolnicu.
Telefon zvoni treće noći:
"Gospodine, moraš doći,
ugasle su njene oči,
umrla ti draga, umrla Emina"!
