Galib Puskar
Ja nisam pjesnik
samo sanjar i svjedok istine
volim sve dobre ljude punog srca
ljubavi
grickam danima lisce penjačice koja put trasirala pored mog
prozora
zaboravio sam plakati
a za smijanje nikad cuo nisam
uz drugare malo mi je bolje
ali bol i samoca me razdire
u meni budi nemire
koji me do otoka dobrih dusa vode
nije sve tako lose uz malo volje
mnogi bivsi se prebole
kosa sijeda
raste bez problema
ruke drage moje mezimice grle
i stalno im hrle
ubi me gravitacija i sive boje
u nocima mjesecine
cuvate mir i prijateljstva
to su nesa nasljedna blaga
Vjerujte vizionarma koji uz vas dah
plove
oni istinski vole
volite bilo bilo koje koze ljude
imaju i traze sansu da prezive
hajmo svi potrazi ti mir za
djecije tuge
ne u radimo li to
generacija smo price suplje
A tako je puno ima....
Kenny
