MOJ SAN
Fadila Liđan Murić
Autor: Fadila Liđan Murić
Bosna i Hercegovina
Bosanski jezik
MOJ SAN
Sanjala sam da sam ptica,
da slobodno širim krila,
i letim,letim,letim...
Daleko,sve do oblaka bijeli.
I od gore,sa visine,
divim se svemu što oči vide,
i puštam zlaćanom Suncu
da krila moja grije.
Dole vidim,na poljima plodnim,
pasu,ko snijeg stada bijela,
a oko njih vesela i sretna,
Igrom,zanesena djeca.
Orač zemlju ore,žito sije,
zadovoljan trlja ruke.
Zna on da će od svog rada
hraniti svoje najmilije.
Radnici veseli žure
na posao da stignu,
a ispred škole đaci
zovu me kod njih da sletim.
Pustila sam da me vjetrovi
nose,
daleko,preko okeana i mora
u neke zemlje nepoznate
gdje nikad nisam bila.
I vidjela sam veliko čudo,
ljudi svih boja kože,
drže se za ruke i zajedno,
svako na svoj način,istom se Bogu mole.
I gdje god sam u svom snu
stigla,
nasmijana i sretna vidjela
sam lica,
gradove,sela,rijeke,planine i
šume,
sve od ljepote blista.
Nebo paraju munje,gromovi
tutnje,
samo kad se spremaju kiše.
Voljela bih iz tog sna
da se ne probudim,nikada više.
