Emmiliy Emma Wolf
I DOK SAM...
I dok sam ti svoju ruku pružala kroz
nepreglednu daljinu,da me odvedeš što dalje od ove nadnaravne,čak i mitske predaje zarobljeništvu,nisi je vidio,
olako si otvarao vrata kroz koja se nisam usudila vraćati.Išla sam
naprijed nesigurna,zatvorenih očiju i osjećala da sam jedno izgubljeno zaljubljeno biće..
Bio si jutro moji jutara
dan mojih dana
noći mojih
snova...
I nestao si,odnio si sve sto se ljubav zove..
Dok proljetna večer prebire
po sjećanju,zbraja i oduzima ovo naše kratko vrijeme,
kroz kičmu mi
prolazi drhtaj.Poželim sok od
ljubavnog cvijeta,onoga znaš,koji je
otvarao prozore ovog proljeća da sunce uđe i ugrije našu dušu,a umjesto toga naglo dođe zima prepuna leda u kojoj smo se tako
zamrzli....emma..
***********************
***********************
