Emmiliy Emma Wolf
KORAČAM
Izmjenjuju se dan i noć,polako od jednih vrata odmičem dok se drugim približavam..
Sreća je,počelo je ljeto,nema jutarnji magli
koje se provlače kroz
pukotine moje duše..
Ne trebam razmišljati kako da ukradem koju zraku sunca i ugrijem
promrzlu dušu.
Nisam toliko snažna koliko izgledam.
Misli su te koje me truju,
jako sam svjesna,
ali trebam proći još dio puta da
slike izblijede.
Misli mi polako uzimaju život.Poput robota odrađujem dane..
Dok me prati njegova sjena..
Oko sebe rijetko čujem smijeh ljudi..
Odsutna sam...osjećam da se usred ljeta ugnijezdila
velika hladnoća u meni
u srcu i duši...nisam
mislila da će
biti tako...
...znaš...ta ljubav koja nema fizičkog dodira,a prisutna je
e baš od te
ljubavi se najčešće zalediš...
emma