Emilija Vasiljević
ČEŽNJA
Kad pustim svoje žedne srne
na potok prepun mjesečine,
tvoje ruke- dva gladna vuka-
u grmu moje žudnje čekaju.
Kad svoju haljinu raskopčam,
i prhnu prepelice zatočene,
tvoji prsti toploputi
svilene mreže spremaju.
Kad čežnju svoju rumenu
u kupku rose uronim,
tvoje joj usne kapi strepnje
u kalež strasti pretaču.
Kad mlado jutro navrati
i krošnju tame razgrne,
moje će srne bistrooke
po vlažno lane njihati.
A, gdje si Ti?!
Ema Emilija Vasiljević, Pula-Croatia
***********************
***********************
