Sasvim tiho sobom
klizi,
sobu srebri, dušu miri,
znatiželjno s neba viri,
nježno šapće :"Spavaj stari"!
Ali neče san na oči,
vrijeme sporo
prolazi,
sjećanje u misli dolazi,
ljubavi naše slike nosi.
I ja jecam u samoći,
u glavi mi poljupci
njeni,
i krik ptice na
visini,
iznad polja u dolini.
Noćas neću
sklopit oči,
rumen mjesec nebom
brodi,
moje misli tuga
prati,
i nje nema, neče doči.
***********************
***********************
أكتب تعليق