Dervisa Grabus Colakovic
Umor te srusijo
Ne ljuti se sto si uvijek putnik,
Sto ti kofer uvijek drustvo pravi.
Sve ti u njim stoji spakovano,
Samo put se treba da nastavi.
Kako vidim putujes I nocu,
Jer te cujem na mome prozoru.
Ja te cujem kako brojis sate,
Jedva cekas da osjetis zoru.
Ti putujes nikad ne odmaras,
Umor te je srusijo do kraja.
Sve si dao za to putovanje,
Da osjetis svojom dusom raja.
Hej putnice ja ti drustvo pravim,
Ti ne vidis pakujem se I ja.
Da posjetim sve sto mi je drago,
Dusa ce mi biti naj srecnija.
Srescemo se negdje na kraj puta,
Od pakovat sto je spakovano.
I podjelit sve jedno drugome,
Jer to nam je stajalo odavno.
Author :Dervisa Grabus Colakovic
***********************
***********************
