Emilija Vasiljević
SLUTNJA
Zanoćili smo, bijeli, pod
pahuljama milovanja.
Gledao si me
i u jednom trenu,
tek drhtaj dugom,
osjetih kako ti pogled
prolazi-
kao da sam bijeli čipkasti zastor
na oknu nekog prozora-
pa sam se
pod tišinu tvoju
još dublje zavukla.
Ni treptaja.
Ni daha.
Samo taj pogled.
Koplje lovca na odlasku
plače nad srcem srne.
Strijela dječaka,
na tetivi uzdahom napetoj,
plače za pticom, u krošnji
milovanja zapletenoj.
Udisaj,
izdisaj
i lepet krila ptice.
Na dlanu, slani trag noćašnje suze.
U oku, sjena vjetra i odsjaj moje
slutnje.
Rastanak, još neizrečen,
poput ranjene zvijeri
nad slapovima
lavande
zavija.
…
To je samo pogled.
-Vjetar mi misli raščešljava.
Ema Emilija Vasiljević: „blues jednog odrastanja“
Pula-Croatia
***********************
***********************
