Emmiliy Emma Wolf
JA ŽELIM
Dali pamtite išta lijepo tako,
da je trajalo duže od jednog trena,
život u grču i boli kreće se polako,
sve dobro je samo jedna prolazna
sjena...
Ljudi su zapravo uvjek robovi bili,
i danas samo robuju sistemu,
rećiće,neka,pusti,život je mili,
pričajmo nešto vedro
promjenimo temu...
Zar nije Sunce uvjek grijalo k'o
danas?
I Zvijezde isto na našem nebu su sjale,
dali je to bilo za drugog ili je
samo za nas,
dali svijetle i dalje ili su davno
stale..
Gdje si tu zdravi korijeni
i sjeme?
Dali su želje i nade za bolje sutra pale?
Zašto ja vidim samo magle?
I vidim tamo neke izgubljene sjene,
pa pišem ove žalosne i tužne riječi, jedne
nesretne žene.
Umjesto proljeća novih ja živim samo
zime,
kako možeš ti tamo
sretan biti,
kad pored tebe broji samo tuga,
i ljudi što nose duboke rane,
čovjek ne može boli svoje skriti..
Ja želim na Zemlji našoj jednako
svima,
neka svim ljudima sretno život prija,
život bez
patnje boli i krvi,
i neka samo zdravo zrno iz naše Zemlje klija...Emma
