Dervisa Grabus Colakovic
Ponice pero I parce papira
Cucala sam negdje u mraku,
U dubokoj tisini potpuno sama.
Nisam se smjela nikad pojavit,
A mastala sam otim godinama .
Mislila sam da vrijednosti nemam,
I ako sam je od svakog krila.
Dusu mi stezalo da je pokazem,
I jednog dana to sam ucinila.
Pero mi je bilo u svakom djepu,
I parce papira uvijek nasarano.
Al kad ti niko podrsku ne dade,
Ostade sve u zemlji zakopano.
Ponice jednog tmurnoga jutra,
Moje pero I parce papira.
Posuse slova sirom sv ijeta,
I moja dusa nadje sebi mira.
Obasja sunce I one ljude,
Koji potpuno izgube nadu.
Poruku saljem svima sto ih I'ma,
Uvijek ce uspjeti neka znadu.
Autor :Dervisa Grabus Colakovic
***********************
***********************
