Emilija Vasiljević
Sezona ruža
Pjenušave strasti
u čaši vina
ispijam.
Uzburkano more
za postelju pripremam.
Olujni vjetar mi pokrivač,
nevolja bijelo uzglavlje.
I sve je u meni.
I sve je u meni.
Od gorčine pelina
do slasti mladog vina.
Od jasnih misli azura
do privida,
nespokoja,
sivila sura.
...
Volim, a ne molim.
Ruke još pamte dodire,
i kada tebe izgube.
Znaju da grle.
Noge su zvuk bosih stopala
na stazi pošljunčanoj
zapamtile.
I sve je u meni.
I sve je u meni.
...
Korak po korak,
pošljunčanim sjećanjem
za tvojim tragom
silazim.
Dodir po dodir,
za tvojim rukama
u ružičnjak nježnosti
ulazim.
Ispod duge nemira
do tvojih zagrljaja
stižem.
Pjenušave strasti,
kao nekada,
u čaši vina ti nudim.
Duša pamti.
...
-Ne brini!
To je samo sjećanje.
Bila je sezona ruža.
Sezona ruža je bila
i nisam mogla zaspati.
A nisam znala moliti.
© Emma Emilija Vasiljević, Pula-Croatia
