Emilija Vasiljević
ŽEDNE RUKE
Kad sam ti
priču
o leptiru
pjevala bijelom,
kako je s
cvijeta letio cvijetu
-leptira da li si poznao tog?
Znaš li da ti poklonih
sve pjesme
što sam ih pisala o tebi
iako te još znala nisam ?
Kad sam ti
pričala
kako je
lasta drhtavi par
svoje
gnijezdo svijao malo
-laste da li si prepoznao te ?
Otvori svoje
ruke
kao bijela
trešnja latice
i uzmi
jedinu
pjesmu koja
za tebe
u mojim
njedrima zrije.
Kad sam te
molila
da ne žuriš prije mene,
ispod tuge
nepostojanja
- nisi me čuo.
Ostale su
samo moje žedne ruke
da na raskršćima
od
nepoznatih
kapljice nježnosti prose.
***********************
***********************
