Emilija Vasiljević
Sezona ruža
Uzburkano more
za postelju pripremam.
Olujni vjetar mi pokrivač,
nevolja bijelo uzglavlje.
I sve je u meni.
Od gorčine pelina
do slasti mladog vina.
Od jasnih misli azura
do privida, nespokoja,
sivila sura.
Volim, a ne molim.
Ruke još pamte dodire
i kada tebe izgube.
Znaju da grle.
Korak po korak,
pošljunčanom
nevoljom
za tvojim tragom
silazim.
Dodir po dodir,
za tvojim rukama
u ružičnjak nježnosti
ulazim.
Ispod duge nemira
do tvojih zagrljaja
stižem.
Ne brini!
To je samo sjećanje.
Bila je sezona ruža.
Sezona ruža je bila
Nisam mogla zaspati.
A nisam znala moliti.
***********************
***********************
