Emmiliy Emma Wolf
O NOĆI
O,Noći što pripadaš ljubavnicima,pjesnicima i maštarima!O,Noći silueta,duhova i sjena!O,Noći čežnje,,ljubavi i
uspmena!Ti,svemoćna noći,što stojiš između patuljastih oblaka zapada i
jutarnjeg svitanja,što oponašaš oštricu straha,što se mjesecom ovjenčavaš,što se u ruho mira odjevaš,što s tisuću očiju u dubine Života gledaš,što s tisuću ušiju osluškuješ zvuke Smrti i Ništavila!Ti si tama koja nam Nebeska svijetla pokazuje,dok je Dan
svjetlost koja nas u zemaljsku tamu gura.Ti si nada koja nam oči otvara pred ljepotom Beskraja,a Dan je obmana što nas kao slijepce vodi svijetom normi i ograničenja.Ti si pokoj koji nemušto saopćava tajne živih duša što hode nebeskim visinama,a
Dan je buka koja ne da mira dušama onih što se predaju svojim željama i
strastima.Ti si pravednik koji svojim snenim krilima izjednačava snove nejakih sa željama moćnika.Ti si samilosnik koji nevidljivim prstima sklapa oči nesretnika i srca im uznosi u svijet manje surov od ovoga svijeta.U
tvoje plave skute ljubavnici toče svoje dahtanje;na
tvoje nevidljive noge,uz kapi rose,samotnici liju suze;na tvoje dlanove što mirisu na doline tuđinci polažu svoje čežnjive uzdahe.Ti si sugovornik ljubavnicima,druželjubiv prema samotnicima,prijatelj tuđincima i osamljenima.Pod tvojim okriljem bujaju osjećaji pjesnika,na tvojim plećima uznose
se srca proroka,u tvojim vlasima trepere umovi mislilaca.Ti prišaptavaš pjesnicima,ti si nadahnuće prorocima i inspiracija misliocima.Kada mi ljudi dosadiše i kada mi se oči zamoriše gledajući lice Danje,zaputih se u
daleka polja gdje borave sjene minulih vremena.Tamo se zaustavi pred jednom
tamnom,lelujavom prilikom,što na tisuće nogu ide dolinama,planinama i ravnicama.Tamo sam netrenmice gledao
tamne oči,slušao lepet nevidljivih
krila,osjećao dodire mira,odvazno stajao
pred strahotama tame.Tamo sam Tebe vidio,Noći,kao divnu i zastrašujuću siluetu uspravljenu između Zemlje i
Neba,ogrnutu oblacima,opasanu maglama,podrugljivu prema suncu,prezrivu prema
Danu,podsmiješljivu prema krijeposnicima što bdiju nad idolima,srditu na kraljeve što snivaju u svili,zagledanu u lica lopova,brižnu nad dječijim posteljama,zaplakanu za
osmjehom posrnulih žena,nasmijanu zbog plača ljubavnika,u ruci držiš srca velikih ljudi,a nogama gaziš duše neznatnih.Tamo sam te vidio i ti si mene vidjela,Noći.Tvoja strahota mi biješe roditelj a
ja biješe tvoje čedo,kao sanjar;isčezoše svi zastori među nama;s lica nam se strgoše svi velovi
izvjesnosti i slutnji;ti mi saopći svoje
tajne i namjere,a ja tebi svoje želje i
nadanja;potom se tvoja strahota preobrazi u pjesmu umilniju od šaputanja cvijeća;a moje strahovanje postade
radost dragocjenija od spokoja ptica;ti me k' sebi uze i na ramena me posadi te
mi se Uši osposobiše za čuvenje,usne za Kazivanje,srce za Ljubav kakvu ljudi ne poznaju i za Mržnju drugim ljudima stranu;onda mi ti prstima dotače misao,te mi misli potekoše poput
hitre,raspjevane rijeke što odnosi svelo raslinje;duh
mi svojim usnama poljubi te mi dah zaigra poput raspaljene iskre što pali sasušeno drveće.Drugovah s tobom o ,Noći,sve dok ne
postadoh na tebe nalik,uz tebe se privijah sve dok se moje želje sa tvojim željama ne izmiješaše,voljeh te sve dok se moje
biće ne pretvori u tvoje naličje,zato su u
mojoj duši sjajne zvijezde koje uveče ljubav rasijava a ujutro ih ubiru nemiri.Zato mi je u treperavom srcu
mjesec što hita,ćas kroz nebesko oblačje,čas prostranstvom prepunim
snova u pohodu.Zato je uvjek,u mome budnome duhu spokoj što objavljuje tajne zaljubljenih i što odjekuje
molitvama krijeposnika.Oko glave mi čarobna
koprena koju cijepaju roptaji samrtnika,a ponove je sastavljaju pjesme oni što ženama ljubavne stihove
pjevaju.Ja sam poput tebe,Noći,Pred
ljudima se uznosim jer se s tobom poistovjećujem,a oni se ponose jer se s Danom uznose.Ja sam nalik nate,i oboje se
nedužni okrivljujemo.Ja sam nalik nate snovima,karakterom i ponašanjem.Ja sam nalik nate makar me jutro ne ukrašavalo ružičastim zrakama,pa makar i ne bio opasan maglama.ja sam noć raspojasana,svud prisutna,mirna,uzbudljiva,mojoj tami nema početka i mojim dubinama nema kraja;dok se drugi dižu hvatajući se radosti svjetlosti,moj
se duh priklanja tugama u tami.Ja sam poput tebe,o Noći,i dokle živim moje jutro neće doći...
Hvala vam na pažnji,neka živi pero Gibranovo....
Emmiliy Emma Wolf
