Emmiliy Emma Wolf
PJESNICI U VELIKOJ TREŠNJI
Poetika katastrofa...
Rad tematizira pjesnička ostvarenja potaknuta velikim katastrofama,potresima,ratovima i
prolasku apokalipse...
Analizira načine na koje pjesnici to doživljavaju.
Od rani vremena kada se
potresi nisu mogli objasniti nego kao;obnavljanje zemlje,osveta Bogova na određene narode....
Pitamo se koliko autentičnosti emocija i stvaralačkog zanosa,a
u kojoj su mjeri ona tek programatska patnja diplomatskim nastojanjima zemlje
da se,i kako će se izvući iz poslijepotresni kriza.Poetika katastrofa potresa u Velikim
razmjerama,u najvećoj mjeri je lišena introspektivne intime induvidialnog i osobnog,jer je usredotočena na opće i javno,na gradove i državu.
Prirodne katastrofe kao što su potresi,zaprepašćuju svojom
snagom,moći i razornim pustošenjima.Potresi su,kao izražaj žive Planete.Opjevani su od najranijih dana.Sva povjesna iskustva,kao i
literarna percepcija,svjedoče da se nije
ni malo lako suočiti sa katastrofom kao što je potres.Svjedocima takvog stradanja potrebna je komunikacija na
emocionalnoj razini,potrebna im je utjeha.Književnost,prije svega poezija,najčešće je u tu svrhu korištena u
medijima.Jedan od paradoksa apokaliptičke
literature jest taj,ta tješi čak i kad uznemiruje.Estetska kušnja snuje
novu poetiku koja ima vrijednost zacijeljivanja.To je u suštini,jedna od trajnih i veoma važnih društvenih uloga književnosti.Kada analiziramo
pjesnička ostvarenja od davnina,potaknuta velikim apokalipsama i
potresima,zanima me kako na književnoumjetnički način prezentirati deskriptivne
i faktografske istine o katastrofama,tematizirajući stvarnu zbilju ljudi i prostora pogođeni potresom,te u kojoj mjeri je njihova poetika i percepcija upućena na subjektivni doživljaj
pojedinačnih osobnih tragedija,na
upletenost pjesničkih emocija u stvaralački proces.
Potresi kao
slike stradanja i kao manifestacije osuda Bogova nad narodima javljaju se jako
rano,a osobito su učestale u Svetim knjigama...
📖🎻📖🎻📖🎻📖🎻
Strašan vihor koji lomi hridi,
poslije toga je usljedio
potres,
a zatim oganj..!!!
Užas događanja opisan je u par riječi:
Krikovi i buka...
Grmljevina i potres...
pometenost na zemlji....
raspucale se planine i pećine...
došla je bolest i glad...
..sunce postade crno kao planina od kostrijeti....
a puni mjesec postade kao
,,krv,,.
Zvijezde padoše s neba na zemlju...
kao što svoje nezrele plodove
strese Smokva...
kad je zatrese silan vjetar...
a nebo isčeznu...
kao knjiga koja se smota....
sa svojih se mjesta pokrenuše
sve planine i svi otoci...
--tako veliki i snažan,bijaše taj potres....
Dojmovi o
potresima ili reminiscencija na njih ,isčitavaju se u
književnim djelima stvaralaca različitih
kulturnih i povjesnih razdoblja,kao i geografskih područja.Stradanje Dubrovnika 1667.godine,;.
Lisabona 1755.godine;
potresi postaju česta literarna tema,ne kao svjedočanstva već i kao moćne slike koje imaju mjesto i
funkciju u simboličkom svijetu...
Ovim pismom
zelim izjaviti moju duboku sucut ljudima i narodima koji dozivljavaju potrese i
katasrofe.
Moja malenkost....
