Emmiliy Emma Wolf
Kad slušam muziku ona me primi za ruku i povede me u svoje ljepote.
Obavije me svojom nježnosti i ljubavi.Ponekad se izgubim u njenim ljepotama,poželim s njom ostati zauvjek.Uživam u
njenim rijekama,obalama i morima.Zamišljam imena
mora i rijeka u pjesmi,koja bi to mogla biti.Zaboravila sam odavno kada sam
bila mala dali sam se plašila
mraka i usamljeni šetača koji su se šetali u kasnim večernjim satima.Znam da me
muzika neće nikad napustiti.I kada ne
budem više tu,ona
će biti šum vjetra,žuborenje mirne rijeke i predaće me u
posljednji smiraj
nadajući se da će biti samnom.
A kada nastupi beskrajno
jasna tišina,ona će biti tu,tada će vječna iluzija biti naša jedina
istina i stvarnost.Možda budemo gledali neke nove
Zvijezde,neke nove svjetlosti.Možda vidimo
neko novo Suce koje će sijati i grijati nas iz
nekih toplih očiju puni ljubavi.Ali nećemo prepoznati ni Sunce ni oči.Zaljubljeni
u svemoguće tražit ćemo nemoguće i odlaziti nasmijani u svoj Zaborav...
