Emmiliy Emma Wolf
PISMO LJUBAVI
Pišem ti pismo ovo,
nije to ništa novo,
jer ko voli taj i piše.
Ljubav putuje na daljinu
širi se sve više...
Ti znaš,isto osjećaš
da je savršena
blista u svome sjaju
putuje prema vječnosti
a ne prema kraju.
Nedavno,shvatili smo
da je ta ljubav od Boga
da je čuvati trebamo
tamo gdje je proklijala
u srcima našim..
Znam,da Ti,nikad nebi
rekao nešto što nije istina..Jer,vjerujem
ti,
kao što vjerujem
u ljubav našu...
Dok slušam violine
nježne zvuke,
koji pretvaraju svaku
notu u jednu minutu,
čekam sa ljubavi
tvoj znak.
Čekam još točno
10.080 minuta,vrijeme
ne tako dugo
za nešto što život vrijedi..
vrijeme to ljubavnu
pjesmu piše
gdje sreća slijedi.
Ja vjerujem tebi,
vjerujem nama.
Dok slušam glazbu
i njene zvuke
pružam ruke,tamo daleko
prema tebi,prema tvom
gradu,tamo gdje
moja ljubav bdije,
ona ne spava,ona
usnila nije...
Ona je bogatstvo duše
a svi se mostovi ruše
kud ona ide,ide do
vječnosti
Naša ljubav je snažna,
ljubav bez kraja
koja nas veže i spaja
sa crvenom svilom,
ona je ljepota cvijeća
koje nam miris pruža,
jasmin i božur,
ona je i crvena ruža.
Ona je ljepota koja sija
i za naše bolne duše
kao eliksir prija..
I kada pročitaš ovo
pismo
znaj da na tebe mislim,
dok ti ovo pišem,
i ako zajedno nismo
da za tebe dišem,
da te volim i znam
da te bolim,kao i
ti mene.
Ljubav putuje tebi
preko daleki brda i
i gora,preko oceana
i mora,
putuje iz zagrljaja,
jer ona nas veže i spaja
i postaje božanska,
nema kraja,snažna i jaka
bez imalo mraka.
Putuje prema vječnosti
Ona je nas život,naš
smijeh, naša radost i bol
ona je mi, i ostaće vječna
...volim te....emma.
