Emmiliy Emma Wolf
Uragan..
Zatvorila sam krug..
Prešla sam moj put..
Izišla iz tišine..
Udaljila se od sumraka.
Misao koja već dugo tinja..
U djelo provesti
nije bila laka...
Slušam muziku života,
cvrkut ptica i zov ljubavi,
jer to upravlja mojim
kretanjem,
vodi me kroz moje puteve,
brine da ne zalutam,
kontrolira vrijeme i prostor,
neprekidno,uvjek isto..
Gušim zvuke koji dolaze iz moje prividnosti.
Pokrivam se milostivim velom
prolaznosti.
Tvoje usne krvnika i
ljubavnika želim u zamjenu za kaznu i bol..
Od ljubavnika do krvnika.
U nagomilanim sjećanjima.
Ti...
San....
Predskazanje...
Dolazak....
Moj zov bolan i snažan..
Snažniji od grmljevine
koju čuju samo nebesa..
Moji jecaji ostadoše u šumama
između grana,lišća nošeni vjetrom
u beznađa nadanja..
Jato ptica zloslutnica
što oko mene oblijeću,
znam...
želeći moju dušu,
ali,moja snaga ljubavi,
ljubavi prema tebi,
prema daljini,
prema slobodi,
stražari kao granit,
ona je neda.
Anđeo mi podari krila,
zamahnu hrabro
i poleti..
Daleko od boli i sjećanja,
na putevima neba,
izabranim i čuvanim
u nadi
da ću te sresti...
...emma...
