Emmiliy Emma Wolf
BOLNA ISTINA
Kroz sumaglice
moje kasne jeseni
dok proljeće završava
a ljeto na pragu,
došli su meni
hladni snjegovi koje ja samo vidim i osjetim.
Dok drugi,dolazak ljeta,
sanjaju o sretnim trenucima.
Nisam im ljubomorna već sretna da makar kod nekog Sunce sja
kad je već kod mene
ugašeno.
Samo je utihnula stara bol,
samo sam se par ljeta odmorila, u povjetarcu
ljetnog smiraja večeri,
došle su nove
bure i oluje.
Bile su snažne i jake.
Taman kad sam se privikla
na njihovu ljepotu,
ili sam mislila
da sam se privikla,
ili sam umislila da je to ljepota,
ponovo je zahladilo.
U dušu su mi ušli nemiri
a srce pokriveno
santom leda.
Umjetni osmjeh košta
mnogo snage i strpljenja
da ne pustim tu hladnoću van...
Tako je sve ,,divno,,kad je umjetno.
Nade sam pokopala tako vjerno i duboko
da ih ne želim vidjeti
u ovom životu,
a želje,
želje sam
protjerala iz moje duše zauvjek.
Ostala je gorčina i okus soli.
Tako mi paše jer se
samo tako mogu involvirati u ovaj svijet pun površnosti i indiferentnosti.
Pun uživanja
vanjske ljepote i ljepote na kratke staze...
...idemo dalje...emma.
