Emmiliy Emma Wolf
NUŽNOST OPRAŠTANJA
Jedan poznati prijatelj,pacijent prošao je sa roditeljima
pakao u djetinjstvu.Pokušao je sam da prevaziđe,no međutim morao je ići kod psihologa.Želio im je oprostiti samo kada bi ga
htjeli saslušati što su mu sve napravili i kada bi
priznali i pokajali se,a i ispričali se.No međutim,naglasio je da bi njegovi roditelji
rekli da on to izmišlja.Čak bi odbili da se i prisjete šta su mu učinili.
Oni uopće ne pate
zbog toga niti su svijesni šta su činili,ja sam taj koji patim.Pitao je
psihijatra,vi čekate da im
ja oprostim,na što mu je
psihijatar odgovorio,
DA.
Razlog je ,to je u svrhu izliječenja.
Da je bolno,jeste,objasnio mu je psihijatar sve dotle
dok ne mogne oprostiti svojim roditeljima,bit će upropašten.
Postoje neke stvari koje su pacijenti govorilia i stvari koje koje nisu govorili,ili su odbijali nužnost iskrenog oprosta.Zašto moram da pričam o tim svim ružnim stvarima?To uopće nije fer,jer oni kao roditelji su učinili i dobre stvari.Sve je to neuravnoteženo,znali su ljudi reći,uporno su odbijali razgovarati o tome što je bilo.Psihijatar bi tada rekao da su roditelji naravno ,uradili i dobre stvari,u krajnjoj liniji ,živi ste,a to nebi bio slučaj da nije bilo i dobri stvari.Međutim,prava Psihijatrija se fokusira na Satonov zakon,da se prič
Proces OPRAŠTANJA-zapravo,glavni
razlog za opraštanje- u
osnovi dolazi iz čiste sebičnosti.Ljudima ne opraštamo za njihovo dobro.Oni vjerovatno
niti ne znaju da treba da im se oprosti.Vjerovatno se ni ne sjećaju svojih prijestupa,reći će najvjerovatnije,sve je to izmišljeno,a može se dogoditi da i umru.Opraštamo im za naše sopstveno dobro.Zbog našeg ličnog zdravlja.Jer ukoliko nakon te točke koju je potrebno dostići u cilju našega iscijeljenja nastavimo da i
dalje budemo bijesni,prestaćemo da sazrijevamo,a
naše duše će početi da venu.....
Dr.Soc.i Psih.
Emma
أكتب تعليق