zatitra sjena tvoja,
uzburka sjećanja davna.
Opet zadrhta srce,
naviko moja stara...
K'o u jesen požutjelo lišće
opalo sa grana,
što vjetrovi
raznose
i igraju se s njima,
rasuše se misli
moje,
odlutah u dane
prošle.
Opet sam pogazila obećanje
što davno
dala sam sebi,
da ne dam ništa
da me na tebe sjeti,
ni u snove moje
neću da svraćaš,
ne dam da bole
iz prošlosti rane.
I kao da te od zaborava trgam,
ruka sama od sebe krenu,
nošena čežnjom pustom
pismo da ti piše.
Čini mi se ,
od sjećanja roman
napisati bih mogla.
Skupljam polako rasute misli,
slovo po slovo
pišem i brišem,
al' umjesto
romana
na bjelom papiru,
kao da druga slova ne postoje,
ostalo samo ime tvoje.
Autor: Fadila Liđan Murić
28.05.2023.god.
***********************
***********************
أكتب تعليق