Štefica Karaševac
Ljubicica
Sramezljiva, skromna, po svemu krasna
Toliko ciste ljepote u noj i kako vec biva
Cesto nezapazena, povucena, mila i bajna
Smjerno i cedno svoje vrline od svih vjesto skriva.
Zadivljen zastanes, zagolica ustaljenost tastu
Trgnes se mirisom parfema zatecen, opijen
Sto carlija zrakom i raspaljuje mastu
Ljepsa od drugih shvatis zabludu zadivljen.
Jer, to je ona iako tiha ljepotom plijeni
I skromna i njezna i hrabra sve u isti mah
Iako skrivena sve druge lako vrlinama zasjeni
Osvaja na tenane milostom od koje zastaje dah.
Da, to je samo ona njezno, predano, malo stvorenje
Razbija zablude o ljepoti sveg drugog cvijeca
U trenutku spoznas da je pravo otkrovenje
Zavolis je punim srcem, postane ti najpreca.
Zaboravljas ruze i orhideje uz njen divan sarm
To gizdavo, skupo cvijece u trendu na glasu
To je zena o kojoj sanjas i mastas uz plam
Konacno shvacas u posljednjem casu.
24. Kolovoz, Melbourne
