Dervisa Grabus Colakovic
Sjecanja ne umiru
Kad ti budem pricala o proslosti,
Ti me zaustavi i nedaj mi
dalje,
Jer ja se ne mogu pomirit s time,
Srce ti moje poruku salje.
Sjecanja nikad ne umiru da znas,
Ona su uvijek u dubini duse,
Ako ih cesto ja i ne spomenem,
Ona me hoce potpuno da sruse.
Izbaci ih iz sebe isto kao i ja,
Izbaci lakse ce I tebi biti,
Proslost je uklesana u nasu dusu,
Nama je se tesko s time pomiriti.
Kada bi proslost ponovit se mogla,
Mnoga bih srca okusila srecu,
Mozemo samo pisati o tome,
Ja svoju nikad zaboravit necu.
Ne dozvoli nikad da
proslost nestane,
Jer ona je u nama kao
ptica rajska,
Ona nas uzdize da lakse zivimo,
U nama cvijeta kao
ruza majska.
Autor:Dervisa Grabus Colakovic
***********************
***********************
