Emilija Vasiljević,
SVJETIONIK
Ne gasi svjetiljku svoju
-pjesme te
moje mole-
ne daj da se
povrijede!
Oštre su hridi, olujno more,
a čun moj satkan od drhtaja.
Nemam ni
jedra ni vesla!
Samo se
strepnjom svojom
uputih tebi.
Ne gasi
svjetiljku svoju
-ruke te moje
mole-
ne daj da se
ozlijede!
Tamna je i
duga noć, oštrih bridi.
Nemam ni
kompas ni kartu.
Možda sam na kraju svijeta.
Samo se čežnjom svojom
uputih tebi.
Mogle bi baš tvoje zjenice
SVJETIONIKOM
postati,
brodolomniku
nekom,
na krhotini tuge
ostavljenom.
***********************
***********************
