Emmiliy Emma Wolf
SKROMNOST
Stara je istina,da priroda otkriva svoje tajne samo
skromnim ljudima.Skroman...ne može biti duševno skučen čovjek,jer takav je prije sitničav i zajedljiv.Vrlina je duha da
gleda i promatra stvari pažljivo sa dječjom radoznalošću.Po iskrenosti i prijateljstvu,s
kojim susreće sve stvari
oko sebe,duhovno jak čovjek sličan je djetetu,a po
pronicljivosti,kojom probija paravan tajni prirode,sličan je munji,koja razdire tamne
oblake.Istini za volju veoma ih je malo,na žalost...
Skromnost i blagost vrline su snažnog i aktivnog duha,koje imaju
veliko značenje za
upoznavanje stvari i njihovog međusobnog
odnosa.Mi,naime,kao da osjećamo neki
nagon da dajemo stvarima određenu
vrijednost.No,ta vrijednost nije u svakom slučaju stalna,već zavisi od našeg duhovnog razvoja.S našim razvojem,stvari oko nas i u nama
dobijaju ili gube na vrijednosti.Ali priroda prema kojoj nas je Stvoritelj
stvorio,ne poznaje pojmove:vrijedan ili bez vrijednosti,jer sve što je u prirodi važno je,sve ima svoju ulogu,a nama su
korisne ili štetne samo
zbog toga,što ih znamo
ili ne znamo koristiti prema njihovoj svrsi,odnosno,ne znamo njihovu upotrebnu
vrijednost.Naš je sud o
svijetu i stvarima relativan,ili,moglo bi se reći,proizvoljan,a uglavnom je
uslovljen stepenom razvoja.Uzmemo li još u obzir,da nas nagon ili navika da stvarima dajemo
određenu
vrijednost,nije ništa drugo
nego manifestacija naše skrivene želje da se oslobodimo spona
materijalnog svijeta i uzročne veze događaja kao i da zavladamo
stvarima,odnosno,izraz naše želje za snagom i moći,može se doći do slijedećeg zaključka:svijest o vlastitoj vrijednosti i
moći dovodi nas
u opasnost,da stvari vidimo u iskrivljenoj slici,pa da nismo u stanju
prodrijeti do njihove prave svrhe.Tako postajemo igračka vanjskog svijeta,a duhovni razvoj
prestaje.Dokaz tome pruža nam
istorija obilnih faraona i rimskih careva.Moglo bi se reći,da onim časom,kada se u nama počne rađati uobraženost o našoj ličnoj vrijednosti i iluzija o
inferiornosti,podređenosti
svijetu i stvarima oko nas,pred nama se počinju zatvarati vrata duhovnog svijeta..Dakle,svijest
o ličnoj
vrijednosti i moći,vode nas
sebičnosti,ili,drugim
riječima rečeno,egocentrizmu,a to u našem slučaju znači duhovnu smrt i ropstvo
materiji.Eto,to je razlog zašto su ljudi
jakog i aktivnog duha skromni i ponizni i zašto ne potcjenjuju stvari i svijet
oko sebe.oni gledaju na prirodu i ostala Božija stvorenja s pažnjom i s poštovanjem,što im omogućava da zapaze
mnoge,,male,,..,,sitne,,..stvari,koje obično vode do spoznaje,dok čovjek,koji vjeruje u svoju
vrijednost i superiornost neće i ne može da opazi
te,,..bezvrijedne,,..sitne,,.stvari,pa zato pred njim stoji priroda kao
zatvorena knjiga.On u njoj ne vidi život,niti
pak svrhe,pa je jasno zašto vjeruje
da je svrha svega njegovo ,,JA,,.Hvala na pažnji.To bi bila skromnost i skroman čovjek...
💝💝💝na svim
jezicima svijeta
Prijateljstvo se isto piše...
Ono se vidi,nema potrebe da se prevodi💝💝💝Emma
