Emmiliy Emma Wolf

MIRISNI PLODOVI DUŠE

ROBOVANJE

Ljudi robuju životu,i zbog toga robovanja dani su im prepuni poniženja i stradanja,a noći su im sve u krvi i suzama.Evo,minu sedam tisuća godina od mog prvog rođenja,i do sada ne vidjeh ništa osim potčinjenih,pozatvaranih i okovanih robova.Obiđoh Zemlju od istoka do zapada,spoznah i tamu i svijetlost života,gledah procesije naroda kako iz pećine hrle u palače,ali do sada ne vidjeh ništa drugo do šije povijene pod bremenom,ruke u lance vezane,i koljena savinuta pod idolima..

Pratio sam čovjeka od Babilona do Pariza,od Ninive do New Yorka i vidjeh samo tragove njegovih okova na pijesku uz otiske stopala,čuh samo kako doline i šume odjekuju vapajima generacija i stoljeća.Ulazio sam u dvorove,u hramove i bogomolje,i stajao uz prijestolja,žrtvenike i govornice,ali vidjeh samo kako trudbenik ROBUJE trgovcu,trgovac ROBUJE vojniku,vojnik ROBUJE guverneru,guverner ROBUJE kralju,kralj ROBUJE vjerskom poglavaru,vjerski poglavar ROBUJE idolu,a idol je samo zemlja od koje su ga stotine sazdale te ga postavile na brdo lubanja.Ulazio sam u kuće moćnih bogataša,u straćare nemoćnih jadnika,u sobe ukrašene slonovom kosti i komadima zlata,u skloništa ogrezla u očaj i zadah smrti,i vidjeh djecu kako se uz mlijeko zadajaju robovanjem,vidjeh mladiće kako uz alfabet usvajaju pokornost,djevojke kako se odjevaju u poslušnost i potčinjenost,i žene kako liježu na postelje pokornosti i podanosti.

Pratio sam generacije od obala Gangesa pa do Eufrata,do ušća Nila i Sinaja,do atenskih trgova i rimskih crkava,do uličica Konstantinopola i londonskih građevina,i vidjeh samo robovanje što posvuda žrtvenike ostavlja,iako ga božanstvom nazivaju,vino i miomirise mu pred noge izlijevaju i kraljem ga nazivaju,tamjan pale pred njegovim bistama i prorokom ga nazivaju,ničice pred njim padaju i zakonom ga nazivaju,zbog njega međusobno ratuju i rodoljubom ga nazivaju,njegovoj se volji predaju i Božjom sjenom na Zemlji ga nazivaju,po njegovoj želji domove i zdanja pale i bratstvom i jednakošću ga nazivaju,radi njega se pregalaštvu predaju i bogatstvom i trgovinom ga nazivaju.Sve su to brojna imena za jednu istinu,i sve je to mnoštvo ispoljavanja jedne suštine.Ta je trajna,vječna bolest sa svakojakim simptomima i raznovrsnim ranama;nasljeđuju ih sinovi od očeva kao što dah života naslijeđuju;njeno sjeme se stoljećima na tlu zasijava,kao što jedno godišnje doba daje ono što se u drugo doba zasije.

Najčudnija i najbezočnija vrsta robovanja na koju naiđoh jest ona što sadašnjicu ljudsku neraskidivo veže za prošlost predaka;što im duše tjera na klanjanje tradicijama djedova;što im u mladićka tijela uvodi drevne duše,kao u svježe grobove kosti stare.

Vidjeh nemušto robovanje--trajno vezivanje muškarca za ženu koju potcjenjuje;tjelasnu vezanost žene za postelju supruga koga mrzi te im ni jednome nije stalo do života.

Vidjeh nijemo robovanje--kada su pojedinci prinuđeni slijediti svoju sredinu,krasiti se njenim bojama,njenim se ruhom odjevati,te se oglašavaju poput odjeka,i tijela su im nalik sjenama.

Vidjeh nakazno robovanje--šije moćnika upregnute u jaram obmanjivača,odlučnost jakih ljudi u službi pohotnika što žude za slavom i znamenitošću te se ponašaju poput marioneta što se prstima pokreću,zaustavljaju i razbijaju.

Vidjeh prastaro robovanje--kako duše dječije padaju sa prostranih nebesa u nesretne domove gdje nužda i maloumnost druguju,gdje poniženje i očaj idu ruku pod ruku te dijeca stasavaju nesretna,žive kao prijestupnici i umiru poročni.

Vidjeh odvratno robovanje --prodavanje predmeta u bescijenje i naopako imenovanje stvari:obmanjivanje se naziva oštroumnošću,brbljanje umnošću,slabost blagošću,bojažljivost gordošću.

Vidjeh surovo robovanje--kada se nejaki strahom tjeraju da govore,pa kazuju ono što ne osjećaju,predstavljaju se suprotno svome biću,te se nesreća poigrava sa njima kao sa krpama.

Vidjeh ogavno robovanje--kada jedan narod živi po zakonima drugoga naroda.

Vidjeh nakazno robovanje--kada kraljevski sinovi krunišu kraljeve.

Vidjeh crno robovanje--kada prijestupnici svaljuju sram na nedužne.

Vidjeh robovanje samom robovanju--a to je inercija.

Kada sam se umorio prateći generacije i kada mi je dojadilo da gledam prohod naroda,sjedoh osamljen u dolini siluete,tamo gdje se skrivaju sjene minulih vremena i gdje počivaju duhovi budućih stoljeća.,tamo vidjeh slabunjavu siluetu kako osamljena ide zureći u sunce te je zapitah:

--tko si i kako ti je ime?

--SLOBODA je moje ime.

--gdje su ti potomci?

--jedan je umro razapet,drugi je umro u ludilu,a treći se još ni rodio nije.Potom mi se izgubi iz vida u magli.

Khalil Gibran često je bio nazvan mističnim pjesnikom.U tome ima istine.Težio je ka integraciji svih svojih duhovnih aspekata.Njegova je teza da je čovjeku moguće ostvariti jedinstvo sa sobom i sa svijetom.Čitajući Kahlila i njegova dijela došla sam do zaključka da više od sto godina čovjek se nije promijenio niti je duhovno napredovao.Kahlilova djela su za mene svetinja,on je najnapredniji i najbolji pisac i pjesnik svih vremena.Njegove riječi su realne,dubokoumne,i poruka čovjeku i svim ljudima budućnosti.Ali,proćiće još decenije i stoljeća a neće se ništa izmjeniti u ljudskom napretku.Na žalost,ostat ćemo i dalje robovi budućnosti i bolesnog društva,nadolazećih generacija.U svakom slučaju robovi samoumlja,robovi vlastitog JA.U svakom slučaju pozdravljam moje prijatelje kojima su ove teme zanimljive i koji me prate.Izdignimo se iznad vlastite svijesti i počnimo se mijenjati na boje,hvala.