Emmiliy Emma Wolf
JEDNOG DANA
Jednog dana
srest ćemo se
u tvome gradu
o kojemu sam ja
često maštala..
Srest ćemo se
pri zalasku sunca..
Stajat ćemo
jedan naspram drugoga.
Znat ćemo
da smo se
cijeli život čekali.
Dok će vjetar
lagano mrsiti
moju kosu
ti ćeš u mene gledati
kao u duha,
nećeš vjerovati
da sam to ja,
pitat ćeš se tiho
kako je došla
iz tolike daljine.
Bit ćemo
jedan drugome
nestvarni..
Shvatit ćemo
da nas je vrijeme
pojelo,
pojele su nas daljine
i čekanja.
Sve je pojelo
našu čeznju,
našu nadu..
Posljednji zraci sunca
milovat će nas.
Kao da nam žele reći,
drugi put,
u drugom životu.
Potrudit ću se
da se u životu
sretnete na vrijeme.
Pružit ću
vašoj ljubavi nadu,
rodiću vas
u istom gradu,
između vas
neće biti
široki oceana,
ni izgubljeni dana,
živjet ćete ljubav.
Sada,sa mojim zalaskom,
zalazi mogućnost svaka,
jer poslije dana,
moja zraka
gubi snagu i moć.
Za sve je kasno,
ona je stigla kasno,
brod je plovio dugo,
bez kapetana.
Plutao nasumice morem,
prošlo je mnogo dana,
prošla je naša nada,
ostala samo balada.
Za sve je kasno,
možda čak i
za oproštaj.
Bez riječi,tiho i dostojanstveno,
stavit ćemo našu čeznju
ponovo u svoje snove,
još jednom
tužno se pogledati,
i proći jedan
pored drugog
kao stranci.
Pokušati krenuti
prema zaboravu..
Emmiliy
