,
vidio nisi
izvore bistre,
nezagađena korita čista,
sa obale pruženu ruku spasa.
Gradio si svoje carstvo
na spletkama i laži,
opijen slavom i tapšanjem
ulizica i mutivoda sličnih tebi,
bez imalo srama,
baš kako i dolikuje
kukavicama i ološu.
Umišljen kakav i jesi,
mislio si
da sjediš na prijestolu
sa samo tebi vidljivom
krunom na glavi,
vjerujući da je od suhoga zlata.
Svemu dođe kraj.
Na vrhuncu moći
padala su carstva
i od tvoga veća.
Na giljotini srama
s glave kruna
u blato je pala.
Bez carstva i krune,
bez dvorjana i sluga,
u mulju i blatu
postao si samo
obična dvorska luda.
Autor: Fadila Liđan Murić
***********************
***********************
أكتب تعليق