Emmiliy Emma Wolf
SLOBODA ILI NAŠA PSIHA
Kvantni Um...
Ili...ili...ili....
Ljudsku psihu je moguće programirati izvana,i niti jedan pojedinac te činjenice nije pošteđen.Programiranost naše psihe
dolazi izvana,iz vanjskih centara moći,negira našu slobodnu volju.Programiranjem naše psihe se
podjednako bave masovna televizijska propaganda kao i religija.Zatim trgovački lanci,kao i političari,naši roditelji,kao i naši prijatelji
i poznanici.Inače,čemu bi svi ljudi voljeli sport,ženili
se,imali obitelj i djecu,svi imali vozačke
dozvole,lizali iste oltare,bili svi slično
odjeveni,i voljeli slične stvari,smijali se istim šalama i besmislicama.Jer su kao takvi od malena programirani,od rođenja upadaju u kalupe društva.Prvo
roditelji,pa vrtići,pa škole,okolina i td.Piletu je potrebno jaje,ljuska od jajeta kao zaštita,da bi moglo stasati i narasti.Ali ako u datom m omentu pile ne
uspije razbiti svoju ljusku završava kao
abortus.Isti takvi smo i mi,ljudi.Samo je naše jaje polje naše psihe koja je programirana
izvana.Oni koji ne razbiju ljusku tog jajeta,ne mogu nikad odrasti i nikad biti
slobodni,neće nikad moći biti svoja volja nego će završiti isto kao abortus.Zašto ljudi
sebi umišljaju da imaju slobodu izbora
i da imaju svoju volju.Volja nije sviđa mi se,ne
sviđa mi se,želim ovo ne želim ono,samo dvije opcije nisu sloboda izbora niti se u njima nalazi naša volja.Dvije opcije su,manipulacija ono što oćemo i ono što nećemo bira naša psiha programirana izvana a ne naša volja.Našu volju trebamo se potruditi da pronađemo,za htijenje ne moramo.Da bi bili slobodni trebamo prvo pronaći našu volju,jer bez naše volje nemamo nikakvu slobodu.I u tome je jedini naš izbor.Kršćani su puno realniji od
kraulijanaca i sotonista,jer kršćani shvaćaju da nemaju slobodu izbora niti vlastitu volju kad mantraju,neka bude
VOLJA TVOJA.Ali,kršćani,jednako kao i
kraulijanci,sotonisti,i bilo koji isti,nisu pronašli svoju volju,jer da jesu nebi više bili kršćani.Nisu se još izlegli iz svog kršćanskog jajeta,kao niti kraulijanci i sotonisti iz svog.Mi imamo opciju i
slobodu tek kada u potpunosti shvatimo da nemamo opcija i nemamo nikakvu
slobodu.Jedan ekstremni primjer:tek kad zatvorenik koncentracionog logora
shvati da nema nikakvu slobodu,da je u potpunosti rob i da će biti izgladnjel i ubijen,tek tada može birati,do tada ne može.Ako
zatvorenik uspije pobjeći,zaslužio je svoju slobodu,i svoju volju na svim razinama.Od najviše duhovne razine sve do najniže
materijalne.Ali što je sa onim zatvorenikom
koji sebi umišlja da je slobodan i da je u
njegovom izboru poslušnost autoritetu,ovisi koliko će dobro preživjeti u tom logoru.Ili naivnijnje
da se moli bogu da mu on pomogne,za takvog nema spasa.Većina ljudi spada u ovu drugu skupinu.Oni sami ništa ne čine,očekuju da će Bog sve odraditi za
njih.Robovi vlastite psihe.Djeca koja sebi umišljaju da su slobodna i individualna indentična su svoj drugoj djeci,bez ikakve razlike.Individualnost se treba zaslužiti,ona nije automatski data.Djeca koja pak shvate da su robovi
roditeljske psihe,psihe okoline,propagande školskog sistema,vjerskog sistema su veoma napredna i zrela djeca,jer su
svjesna svoje ljuske,takva djeca se imaju šansu
razvijati,druga nemaju.Psiha koja ostaje u svojim okvirima nema slobodu
razvoja,pa tako niti slobodu.Važno je znati
da okvir naš
e psihe čini sve što smo izvana naučili u životu.Sve što znamo čini naš okvir,našu ljusku.Ono što ne znamo,nama nepoznato,nama nevidljivo je van naših okvira,i ako smo dovoljno hrabri,i usudimo se,upoznat ćemo i to.Naše psihe programirane su
stresovima i šokovima koje smo doživjeli u životu,ali isto tako sa
ugodama i konformizmima koji nas omogućavaju u
razvoju jer su u nama programirali i nisko i visoko samopoštovanje.Ako nam je roditeljska psiha instalirala psiho emotivni okvir i
mi ga nismo u stanju napustiti,mi smo robovi tog okvira.Ovisni smo o življenju unutar tog psihoemotivnog okvira.Traženjem istog takvog psihoemotivnog okvira van nas samih unutar naše okoline,između ostalog to može biti da nam je jako važno što drugi misle o nama.Poželjet ćemo upravljati dojmovima.Kako da nas drugi vide.Gdje su tu sloboda i
volja.U izboru šminke i odjeće također može biti i obrnuto zbog programiranog psihoemotivnog okvira od strane
roditeljske psihe.Može biti da nam uopće nije važno kako nas drugi vide već smo se tada u potpunosti zatvorili u našem malenom okgledalnom jajetu.Samo smo podebljali jajnu ljusku.Jedina
sloboda je kada sebe možemo graditi na sliku i
priliku naše vlastite volje iznutra
prema vani kako je gore tako je dolje,ali to stanje tek treba doseći.Nije nam dato automatski,niti lako dostupno.Trebamo prvo naučiti kako da učimo.Dok god smo robovi naše vlastite psihe, nemamo slobodu nego smo refleksije nečega iz vana,nekog ogledala,nečijeg
ogledalnog jajeta.Dok god se aktivno borimo protiv naše psihe programirane iz vana do tad se razvijamo.Sloboda se,dakle,ne može postići bez dobre volje,patnje bez
borbe protiv sebe u onome što je
neugodno našoj psihi.U tome leži ključ našeg oslobađanja,ako svijesno ulazimo u
tu neugodu.Ako ne ulazimo,naš kukavičluk i sloboda će se multiplicirati,naša ljuska jajeta podebljavati,zato jer ih punimo u sebi.Mnogim robovima
je neugodno,ali robovi ništa ne
poduzimaju da bi pobijedili svoju neugodu,da bi pobijedili sebe.Do sopstvene
volje je jako teško doći,jer nas naša psiha(Um)..i svakodnevni život u tome ometaju.Potrebno je uložiti ogromne
napore,da bi došli do naše volje,naprimjer...baviti se aktivno jednim fizičkim duhovnim radom po svom izboru,bez frustracija,najmanje dvadesetak
godina,bez moranja,bez konkluzija,sa puno ljubavi i uživanja.U tom fizičkom duhovnom radu sva tri
centra epifiza,srce i hara,su posvećene i
fokusirane istom zajedničkom cilju,tri u jedan,tada možemo biti sigurni da smo pronašli našu volju.Sav napor kojeg tada uložimo dolazi
iz naše volje.Dok sve frustracije i ometanja u tom nastojanju dolaze iz naše psihe programirane iz vana.Možemo se baviti
čak i umjetnosti,najkreativnijom vrstom aktivnosti.Ali možemo još uvjek ostati robovima sebe
koji terorizira vlastita pshiha ili Um,i njezine frustracije.Sam naš način umjetničkog oblikovanja će uvjek biti izraz naše slobode,jer umjetničke teme će birati naša psiha...Um...a one mogu
biti i njačešće jesu izraz naše neslobode i našeg vlastitog ropstva,našeg
Ja.Umjetnički radovi koji nastaju
velikom neslobodom našeg Uma mogu postići veliku popularnost ako su otkriveni,jer se neslobodni ljudi mogu sa
njima lako poistovjetiti,u njima se ogledati,ogledati vlastito sebe.Iz svega
navedenog otkrivamo da postoje dvije vrste ljudi,oni koji se bore protiv sebe i
oni koji se prepustaju sebi i svojoj psihi,Umu,i njezinim
frustracijama,njezinim strahovima,ono u čemu smo ne
podjeljeni,u tome leži naša volja.
