Emmiliy Emma Wolf
Prije dvije godine
..i dan je taj što me vara,
plavetnilo neba misli skreće,
...a onda,padne noć
prokleto dugi sati,
ranjenim srcem shvatim,
sitnice,ponos,
inati,neće mi dati,
da pratim trag- a znam,
sve je ništa,i da se
vrati,slomit ću kazaljke,
vrijeme će stati,
a ja ću,vječnost
čekati,jer
želim da se
vrati..
Tražim te,sanjam
te
suznim očima
u tuđim sjenama,
u nekim licima,
u stanovnicima,
nekog dugog svijeta,
sve mislim
pronaćiću te
zar ne,dali postoji
više planeta..
Bez glasa mičem usnama,
a pada zaborava plašt,
ćutim jer
znam da znaš,
uvjek si znao ti,
jedini moj,već dugo
prestao si biti
jedini,
svaka sekunda kao godina,
ali bar znam
na čemu sam,
i barem znam,da
nema više nas,
ja spremna sam
da pokažem osmjeh,
pred svima,
i ako dolazi u srce zima,
i kroz paukovu mrežu,
vraćam vrijeme,
kad sam samo ja mislila,
da smo bili tim.
Mogla bi da te pitam
šta je bilo
s'tim,
oprosti...željela bi reći,
budi sretan sa njom,
jer,ona je
tvoj život,tvoja
sudbina,
dok si mene oblikovao,
samo od dima,
ali,mislim...što će ti to,
što će ti od mene želje,
sve to sa duše stresi,
i budi to što jesi,
tamo gdje jesi..
svejedno što samnom da
se desi,
ti budi sretan,
i ne saznaj nikad,
kako to boli,
kada te vjetar iščupa,
i odnese te daleko..
a neko umire,
jer te voli..
jer...i bio si,
oduvijek tamo.
Ostaje nada,
možda će neko,
poželjeti da
shvati,
mene...moja lutanja..nadanja,
i da će željeti i moći,
to sve da prati,
i ko zna,
možda me jednom
nađeš,
tamo,gdje prestajem ja,
..gde počinješ ti, a
gdje stali smo mi,
gdje sada su drugi,
ali,samo strankinju ćeš sresti,prolaznicu slučaja,oči hladne kao sante,
i ako te je ta strankinja voljela više nego sebe,
i spremna bila da ti podari
i svoja krila,
da budeš sveti,
i da ti kaže..leti,
sad samo sretan budi i
..
sleti,tamo gdje ti se duša budi...emma
