Dervisa Grabus Colakovic
S molitvom svojom
Noc je utihla potok zubori,
To me posjeti na prosle dane,
S molitvom svojom cucim u
uglu,
I jedva cekam da mi zora
svane .
Da cujem jutarnji cvrkut
ptica,
I miris one jutarnje zore,
Dusa mi upija svako sjecanje
,
Misli moje u njoj mi gore.
Osjecam se snazno i bol je
nestala,
Sve mi to donosi naj bolju
nadu,
Bolne ce misli potpuno
nestati,
I ako mi hoce proslost da
ukradu .
Da cujem sapat lisca na belom
bagremu,
I njegov miris sto osjecah
prije,
Da bosih nogu pregazim
rijeku,
Nikad mi iz duse izisla nije.
Da suzom zalijem svaki cvijet,
Mozda je uvenuo kao moja
dusa,
Dok sam patila za proslosti
svojom,
Niko moj place nikad ne
poslusa.
Autor: Dervisa Grabus
Colakovic 30/11/2022
Autorska prava zadrzana
***********************
***********************
