A mi svojim putem mozemo
polahko,
Ne treba nam niko srecni smo i sami.
Nek se vije negdje u pustinji
mracnoj,
Ja ga necu vise nikad potraziti.
Izabrat cu nesto samo sto je
lijepo,
I jacu ga u svom srcu udomiti.
Zaboravit treba sve sto nije
vrijedno,
Ne sjecat se niceg sto nam
srce steze.
Treba biti hrabar pa nek te i
boli,
Kad se srodis s njime bice ti
jos teze.
Ono sto je lijepo neka ga sa
nama,
A nema se mnogo cega izabrati.
U proslosti nasoj sve je
mracno bilo,
Nije sreca mogla do nas da
navrati.
Autor:Dervisa Grabus
Colakovic
22/5/2023
Autorska prava zadrzana
***********************
***********************
أكتب تعليق